Zrenjaninac Ivan Trtanj brodove pravi još od detinjstva, a ono što je počelo kao dečja igra preraslo je u životni poziv i neobičnu umetničku zbirku. Za više od pola veka izradio je 18 velikih modela brodova, od kojih su pojedini danas deo stalne muzejske postavke u Kresbronu na Bodenskom jezeru u Nemačkoj, piše zrenjaninski.com.

Trtanj je rođen 13. septembra 1945. godine u Zrenjaninu. Po struci je brodski kovač, a pre odlaska u Nemačku radio je u zrenjaninskom brodogradilištu, gde je učestvovao u izradi barži i remorkera. Godine 1968. otišao je u Kresbron i zaposlio se u brodogradilištu Bodan-Werft.

Međutim, njegova veza sa brodovima počela je mnogo ranije. Kao dečak pravio je prve modele, a uz porodične priče vezivao je i sećanje na pretka koji je, prema priči njegove bake, došao sa Volge, gde je vukao lađe, a kasnije isti posao radio na plovnom putu između Zrenjanina i Temišvara.

„Para nije bilo, svi smo bili sirotinja, ali smo živeli svoj život“, priseća se Trtanj detinjstva u Zrenjaninu, vremena kupanja na Begeju i večernjih odlazaka u Gradsku baštu.

Od igre do zanata

Ono što je počelo kao igra kasnije je postalo zanat. U brodogradilištu je radio na baržama i remorkerima, a posle odlaska u Nemačku spojio je redovan posao sa izradom brodskih modela.

U Kresbron je stigao 23. oktobra 1968. godine, a već sutradan u sedam ujutru bio je na svom radnom mestu.

„Lepo su me primili, priredili večeru i dali mi 50 maraka za džeparac. Sutradan sam počeo da radim“, kaže Trtanj.

Izrada modela često je zahtevala godine istraživanja. Pre nego što uzme drvo i alat, Trtanj proučava istorijske izvore, planove, fotografije i knjige. Njegova biblioteka broji više od 3.000 knjiga, a za pojedine modele prikupljao je i desetine kilograma literature.

„Mogu i knjigu na japanskom da pročitam ako ima slike. Slika ne laže“, kaže.

Prsti su sluge, oči predradnici

Kada postoje originalni planovi, radi prema njima. Kada ih nema, mora sam da izračuna proporcije, prouči konstrukciju i iz jedne slike napravi trodimenzionalni model. Za sitne detalje koristi šimšir, ali i orah, krušku i druge vrste drveta.

„Imam deset slugu i dva predradnika. To su mojih deset prstiju i moja dva oka. Nema mašine koja može da napravi i namesti figuru onako kako je ja zamislim“, objašnjava Trtanj.

Jedan od njegovih najpoznatijih modela nastajao je čak 15 godina. Reč je o raskošnoj barci koju je nemački umetnik Franc fon Zajc zamislio za bavarskog kralja Ludviga II. Pravi brod nikada nije izgrađen, pa je Trtanj imao samo ilustraciju kao polaznu tačku.

Na osnovu nje napravio je model dug 1,2 metra i sam osmislio njegovu trodimenzionalnu konstrukciju. Model je javnosti predstavljen 2016. godine.

Prema Trtanjevim rečima, za taj brod ponuđeno mu je 1,2 miliona dolara. Nije ga prodao, kao ni bilo koji drugi model.

„Da sam ga prodao, danas ne bih imao ni brod ni dolare – sve bi se potrošilo. Za mene novac nije najveće bogatstvo“, kaže on.

Zbirka od 18 modela

Njegovu zbirku danas čini 18 modela, uglavnom dugih između 1,3 i dva metra, izrađenih u različitim razmerama. Grad Kresbron je još 2002. godine prepoznao vrednost njegovog rada i obezbedio mu stalni prostor u Muzeju istorijskih modela brodova u zdanju Schlössle.

Jedan od modela je i venecijanska pogrebna gondola, poznata kao „Gondola funerale“ ili „St. Michaele“, koja je izrađena prema istorijskoj fotografiji. Za njenu izradu Trtanju je bilo potrebno oko dve i po godine, a od 2019. godine nalazi se u muzejskoj postavci u Kresbronu.

Njegovi modeli izlagani su i u Wilhelmshavenu, Nemačkom pomorskom muzeju u Bremerhavenu, Parizu i Rusiji.

Iako je najveći deo života proveo u Nemačkoj, veza sa Zrenjaninom za njega nikada nije prestala. Sa posebnom pažnjom govori o gradu, ali i sa žaljenjem posmatra kako nestaju tragovi njegove prošlosti.

„Loše. Žalosno je. Znate kako, ljudi se ovde vrte ukrug. Izašli bi, ali nema vrata. A u krugu se ništa ne obnavlja, sve propada“, smatra Trtanj.

U brodovima vidi životni put, istoriju, prošlost i sadašnjost

Posebno ga pogađa propadanje starih zgrada i promena izgleda grada.

„Kada bi se zgrade koje čine gradsku baštinu održavale kako treba, trajale bi 500 godina. Begej je bio njegova aorta, a ta aorta je presečena“, kaže on.

Kada pogleda svojih 18 brodova, Trtanj u njima ne vidi samo istorijska plovila, kraljevske barke i rekonstruisane modele.

„U tim brodovima vidim sve – životni put, istoriju, prošlost i sadašnjost“, ističe.

Njegova zbirka tako nije samo kolekcija brodova, već svedočanstvo o životu jednog Zrenjaninca koji je od dečje igre napravio zanat, od zanata umetnost, a od više od pola veka rada životno delo koje danas čuva muzej u Nemačkoj.

E.M.