U vremenu kada se sport često posmatra isključivo kroz prizmu finansija, iz Novog Sada stiže jedna prelepa, iskrena i izuzetno uspesna sportska priča. ŽFK Vojvodina, predvođen predsednicom Marijom Đurović, dokazuje da se uz pravu viziju, rad i podršku mogu pomerati planine! Uz stamen oslonac u FK Vojvodina i prvom čoveku Sportskog društva Dragoljubu Zbiljiću, novosadske Vojvotkinje postaju simbol borbe, kvaliteta i prave sportske emocije.
Jedna od ključnih poruka koju Marija Đurović šalje javnosti jeste da je vreme da se predrasude prema devojčicama u fudbalu konačno ostavimo po strani:
„Fudbal je sport. I tu ne bi trebalo da postoji dodatno objašnjenje. Kad dečak kaže da želi da trenira fudbal, to se uglavnom podrazumeva. Kad isto to kaže devojčica, još postoje ljudi koji postavljaju pitanje: da li je to za nju. Mislim da je vreme da takva pitanja ostavimo iza sebe. Devojčica treba da ima pravo da izabere sport koji voli, da trenira, takmiči se, napreduje i sanja o profesionalnoj karijeri.“
Predsednica ŽFK Vojvodina dodaje i da je odsustvo basnoslovnih ugovora sačuvalo najlepšu dimenziju ove igre – čistu ljubav i borbu za klupski grb:
„Mislim da je upravo odnos prema novcu jedan od razloga zbog kojih je emocija u ženskom fudbalu toliko vidljiva. Kad pogledate tribine i vidite ljude koji dolaze da podrže ženski fudbal, možete da vidite koliko njih dolazi iz iskrene ljubavi prema sportu, klubu i igračicama. Naše devojke na teren izlaze da se bore za svoj klub, za svoj grb i za ljude koji veruju u njih. One daju maksimum u uslovima koji nisu ni približni onima koje imaju profesionalni muški klubovi, a ipak izlaze na teren i ostavljaju srce. Ženski fudbal ima jednu posebnu emociju. I mislim da upravo tu emociju ljudi prepoznaju kad dođu na utakmicu.“
Oslonac kluba su mlade talentovane devojke, od kojih mnoge sa samo 16 godina čine okosnicu prvog tima. Imena poput Jane Topić, Dejane Ostojić, Elene Popov, Milice Šipke i Jane Knežević dokazuju da Vojvodina misli na budućnost. Marija poziva sve ljubitelje fudbala da dođu na stadion i uvere se u kvalitet iz prve ruke:
„Neće se pokajati! Verujem da bi mnogi ljudi koji nikad nisu gledali ženski fudbal bili iznenađeni onim što bi videli. Zato bih posebno volela da ljudi koji imaju predrasudu da je ženski fudbal spor, monoton ili da u njemu nema dovoljno igre – jednostavno dođu na jednu utakmicu. Dođite, pogledajte i sami donesite zaključak. Videćete fudbal, borbu, emociju, kvalitet i devojke koje za svoj klub ostavljaju sve na terenu. Videćete naše ‘vojvotkinje’. A kad ih jednom upoznate na terenu, verujem da ćete poželeti da ih gledate ponovo!“
Priče poput ove iz Novog Sada predstavljaju jedini pravi put za srpski sport i garantuju da ćemo i u budućnosti imati razloga za slavlje kada govorimo o našim sportistima!
M.M.



