Na jugoistoku Banata, usred nepregledne ravnice, uzdižu se Vršačke planine – jedinstven prirodni i reljefni fenomen Vojvodine. Ovaj planinski masiv svojim iznenadnim izdizanjem iz ravnice predstavlja utočište bogatom biljnom i životinjskom svetu, ali i omiljeno odredište svih koji traže netaknutu prirodu, mir i čist vazduh.

Nekada se verovalo da su Vršačke planine obronci Karpata, ali geološka istraživanja pokazala su da pripadaju srpsko-makedonskom masivu gromadnih planina. Njihovu osnovu čine stene paleozojske starosti, nastale pre oko 260 miliona godina, koje su nekada predstavljale ostrva u drevnom Panonskom moru, piše eVršac.rs.

Na ovom masivu nalaze se i najviši vrhovi Vojvodine. Najviši je Gudurički vrh sa 641 metrom nadmorske visine, zatim Lisičja glava sa 590 metara i Đakov vrh sa 449 metara. Severne padine su strmije, dok se južne postepeno spuštaju i bogate su izvorima pijaće vode, stvarajući idealne uslove za čuvene vršačke vinograde.

Poseban kvalitet Vršačkih planina predstavlja njihova mikroklima. Zahvaljujući specifičnom položaju nastala je čuvena „ruža vetrova“, koja omogućava neprekidno strujanje i prečišćavanje vazduha. Prema rezultatima naučnih analiza, koncentracija negativnih jona na ovom području veća je nego u Davosu u Švajcarskoj, dok se kvalitet vazduha često ističe kao izuzetno visok.

Negativna jonizacija vazduha povoljno utiče na vitalnost organizma, regeneraciju i opšte zdravstveno stanje. O blagotvornim klimatskim uslovima svedoči i činjenica da je još tridesetih godina prošlog veka kraljica Marija Rumunska na padinama Vršačkih planina podigla zgradu Crvenog krsta namenjenu oporavku plućnih bolesnika.

Vršačke planine predstavljaju jedno od najznačajnijih područja biodiverziteta u Srbiji. Smeštene na dodiru Karpatskog basena, Balkanskog poluostrva i Karpata, dom su za oko 250 vrsta ptica. Među njima se izdvajaju retka dugorepa sova, koja se u Vojvodini gnezdi isključivo na ovom području, kao i orao zmijar, čije se migracije prate satelitskim odašiljačima sve do podsaharske Afrike. Na planini žive i divlje mačke, poslednja porodica vukova u Vojvodini, kao i brojne vrste gmizavaca koje ukazuju na izuzetno očuvanu prirodnu sredinu.

Ljubitelji boravka u prirodi na raspolaganju imaju oko 60 kilometara uređenih i obeleženih planinarskih staza. Zbog razuđenog reljefa, sa brojnim usponima i silascima, ukupna visinska razlika tokom jedne ture može dostići i 1.500 metara, zbog čega su Vršačke planine godinama služile kao poligon za pripreme planinara koji su kasnije osvajali najviše svetske vrhove, uključujući i Himalaje.

Među najposećenijim lokalitetima danas je Staza zdravlja na severnom delu planine, gde je efekat ruže vetrova najizraženiji. Spoj očuvane prirode, bogatog biljnog i životinjskog sveta, izuzetnog kvaliteta vazduha i atraktivnih pešačkih staza čini Vršačke planine jednim od najlepših prirodnih dragulja Vojvodine.

E.M.