Dobro utabanim putem do Vršca stiže se do tačke od koje se dalje nastavlja uzanim puteljkom okruženim vinogradima, u naizgled daleki i od sveta izdvojeni deo Vršačkog brega – Malo Središte.
Selo, koje se na srpskom jeziku naziva Malo Središte, a na rumunskom Prnjavor (Prneaora), svedoči o viš vekovnoj istoriji ovog kraja. Nastalo je najpre kao manastirsko mesto, a prvi manastir osnovan je krajem 15. veka zahvaljujući despotu Jovanu Brankoviću i posvećen je Svetom arhangelu Gavrilu.

Foto: preuzeta fotografija/eVršac.rs
Manastir se nalazio na mestu današnje rumunske pravoslavne crkve, a pre 30 godina ponovo je podignut oko pola kilometra više od prvobitne lokacije.
Pogled iz manastirske porte, kroz koju prolaze monasi, pruža prizor koji je teško opisati. Kroz šljivik se pruža pogled na valovitu ravnicu na samoj ivici južnog Banata, prizor koji se, kako navodi Dnevnik, mora videti i doživeti uživo. U blizini se nalazi i izvor nad kojim je izgrađena mala crkva.
Obgrljeno tišinom i šumom, Malo Središte danas se suočava sa problemom koji preti opstanku sela – sve je manje stanovnika.
SELO SA 60 LJUDI
Predsednik Saveta Mesne zajednice Miroslav Vijatov kaže da u selu trenutno živi svega oko 60 ljudi, dok dece i mladih do 18 godina ima samo troje.
„Dece i mladih do 18 godina imamo svega troje. Nemamo više ni radnju. Lekar i poštar nam dolaze jednom nedeljno. Baš kad se setim, sav se naježim, nekad je ovde kod crkve bila puna radnja naroda, bilo je druženje, i da se roštilja, pričaju ljudi, svašta nešto, sad nemaš da popiješ pivo. Više znam pokojnika, četiri puta više, nego one što su sad živi“, rekao je Vijatov.
Ipak, selo vikendom nakratko oživi, kada u manastir Središte dolaze vernici iz različitih krajeva. Tada i brojni ugostiteljski objekti, uređeni za prijem gostiju, imaju više posla.
NEMA PRAZNIH KUĆA
I dok se stanovništvo smanjuje, zanimanje za nekretnine u Malom Središtu ne jenjava. Prema rečima Vijatova, gotovo da nema praznih kuća koje su na prodaju, a njihove cene mogu biti iznenađujuće visoke.
„Pravo da vam kažem, u selu i nema praznih kuća na prodaju. A inače su skuplje nego u gradu! Jedan je prodao kuću pored manastira za 180.000 evra, a sad ima još jednu, za nju traži preko 300.000. Ima i jedna kod mosta, velika kuća i plac je veliki, traže 90.000 evra, to je jako jeftino“, kaže Vijatov.
Malo Središte okružuju vinogradi, vikendice i šuma, ali se njegovi stanovnici, kojih je prema procenama oko 60, sve ređe međusobno druže.
Prema popisu stanovništva, najviše je Rumuna, a u selu žive i Srbi i Mađari.
Uprkos malom broju stanovnika, tradicija se čuva kroz Kulturno-umetničko društvo, u okviru kojeg postoji i orkestar pleh muzike.
„Iako nas je tako malo, u selu imamo KUD pri kojem postoji orkestar pleh muzike. Njih sedmoro-osmoro sviraju i to lepo funkcioniše“, navodi Vijatov.
Dom kulture, međutim, sve češće ostaje prazan. U njemu se nalazi sto za stoni tenis, ali nema dovoljno mladih koji bi ga koristili. I fudbalsko igralište odavno nema onu živost koju pamte stariji meštani.
„Ovde u Domu kulture imamo sto za stoni tenis, kad sam ja bio klinac, nismo imali, čak nam učiteljica nije davala da ovde ulazimo, a sad kad imamo sve i dozvoljeno je, nema ko da koristi. Ne pamtim kad se ovde igrao fudbal, ili kad se poslednji put čuo zvuk lopte ispred, da se deca igraju“, kaže Vijatov.
Osim ponekog automobila koji prolazi krivudavim asfaltom i uspinje se ka centru sela, Malo Središte danas uglavnom čuvaju tišina, šuma, vinogradi i njegova viš vekovna priča.
Izvor: Dnevnik.rs
E.M.



